Odnos prema protivnoj stranci
VI. ODNOS PREMA PROTIVNOJ STRANCI
73. Odvjetnik treba i prema protivnoj stranci nastupati obzirno i objektivno, nastojeći time stvoriti uvjete da se spor što prije riješi u obostranu interesu.
74. Odvjetnik ne smije ostvarivati zahtjeve neprimjerenom, npr. neuobičajeno oštrom, uporabom inače zakonom dopuštenih sredstava.
75. Odvjetnik ne smije iskoristiti neupućenost, zabludu ili plašljivost protivne stranke, osobito ako ona nema pravnog zastupnika, zato da bi postigao neopravdani uspjeh za svoju stranku.
76. Ako protivna stranka sama nije obzirna, pomirljiva, uviđavna ili objektivna, odvjetnik smije prema njoj postupati odlučno, osobito onda kad bi izostanak takva nastupa štetio opravdanim interesima njegove stranke i poticao protivnu stranku na bezobzirnost i još veći neosnovani otpor.
77. Prije nego što pokrene postupak, odvjetnik redovito treba opomenuti protivnu stranku, dajući joj primjereni rok za dobrovoljno ispunjenje spornog zahtjeva, osim ako je stvar hitna ili ako je riječ o očito obijesnu i nepopustljivu protivniku. pravilo 77. briše se
78. Odvjetnik ne smije dolaziti ni u kakav dodir s protivnom strankom bez znanja njezina zastupnika.
79. Odvjetnik treba odvraćati svoju stranku od toga da kazneno progoni protivnu stranku zbog nepromišljenih izjava što ih je izazvalo napeto stanje u postupku, ako takav progon nije potreban da bi se osigurali interesi stranke. Odvjetnik se i sam treba, po mogućnosti, kloniti toga da kazneno progoni protivnu stranku zbog onoga što je ona u uzrujanosti o njemu neprikladno ili nepristojno iznijela.




