ODVJETNIČKI UREDPREDRAG ILIĆ
☰
NaslovnicaPravo u svakodnevnom životu

Tko nasljeđuje ako nema oporuke?

Odabrane zakonske odredbe prenesene su iz službenih objava Narodnih novina. Uz svaki skup odredbi navedeno je izdanje iz kojeg je tekst preuzet. Izmjene su prikazane zasebno i označene kao članci izmjena; nije izrađen vlastiti pročišćeni tekst niti pravno tumačenje.

Provjera izvora: 30. listopada 2026.

Zakon o nasljeđivanju — zakonski nasljednici i nasljedni redovi

Službena objava — Narodne novine 48/03

Članak 8.

(1) Na teme­­lju zakona ostavite­­lja nas­­ljeđuju svi ­­nje­govi potomci, ­­nje­gova posvojčad i ­­njihovi potomci, ­­nje­gov bračni drug, ­­nje­govi rodite­­lji, ­­nje­govi posvojite­­lji, ­­nje­gova braća i sestre i ­­njihovi potomci, ­­nje­govi djedovi i bake i ­­njihovi potomci, i ­­nje­govi ostali predci.

(2) Na teme­­lju zakona ostavite­­lja nas­­ljeđuje i ­­nje­gov izvan­bračni drug koji je u pravu nas­­ljeđiva­­nja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neože­­njenog muškarca koja je trajala du­­lje vrijeme a prestala ostavite­­ljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispu­­njene pretpostavke koje se traže za va­­ljanost braka.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka nas­­ljeđuju po nas­­ljednim redovima.

(4) Nas­­ljednici bliže­ga nas­­ljednog reda isk­­ljučuju iz nas­­ljedstva osobe da­­lj­­nje­g nas­­ljednog reda.

Članak 9.

(1) Ostavite­­lja nas­­ljeđuju prije svih ­­nje­gova djeca i ­­nje­gov bračni drug.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka nas­­ljeđuju na jednake dijelove.

Članak 10.

Dio ostavine koji bi pripao prije umrlom djetetu da je na­­d­živjelo ostavite­­lja nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca, ostavite­­ljevi unuci, na jednake dijelove, a ako je neki od unuka umro prije ostavite­­lja, onda dio koji bi ­­njemu pripao da je bio živ u času ostavite­­ljeve smrti nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca, praunuci ostavite­­ljevi, na jednake dijelove, i tako redom sve dokle ima ostavite­­ljevih potomaka.

Članak 11.

(1) Ostavite­­lja koji nije ostavio potomke nas­­ljeđuju ­­nje­govi rodite­­lji i ­­nje­gov bračni drug.

(2) Ostavite­­ljevi rodite­­lji nas­­ljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovicu ostavine nas­­ljeđuje ostavite­­ljev bračni drug.

(3) Ako su oba rodite­­lja umrla prije ostavite­­lja, bračni drug nas­­ljeđuje cijelu ostavinu.

(4) Ako iza ostavite­­lja nije ostao bračni drug, ostavite­­ljevi rodite­­lji nas­­ljeđuju cijelu ostavinu na jednake dijelove.

(5) Ako je jedan ostavite­­ljev rodite­­lj umro prije ostavite­­lja, dio ostavine koji bi mu pripao da je na­­dživio ostavite­­lja nas­­ljeđuje drugi rodite­­lj.

Članak 12.

(1) Ako je jedan ostavite­­ljev rodite­­lj umro prije ostavite­­lja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi mu pripao da je na­­dživio ostavite­­lja nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca (ostavite­­ljeva braća i sestre), ­­nje­govi unuci i praunuci i ­­nje­govi da­­lj­­nji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavite­­lja nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca i ostali potomci.

(2) Ako su oba ostavite­­ljeva rodite­­lja umrla prije ostavite­­lja koji nije ostavio bračnog druga, dio ostavine koji bi svakome od ­­njih pripao da je na­­dživio ostavite­­lja nas­­ljeđuju potomci, kako je određeno u stavku 1. ovoga članka.

(3) U svim slučajevima ostavite­­ljeva braća i sestre samo po ocu nas­­ljeđuju na jednake dijelove očev dio ostavine, braća i sestre samo po majci nas­­ljeđuju na jednake dijelove majčin dio, a braća i sestre nas­­ljeđuju na jednake dijelove s braćom i sestrama po ocu očev dio, a s braćom i sestrama po majci majčin dio.

Članak 13.

Ako je jedan ostavite­­ljev rodite­­lj umro prije ostavite­­lja koji nije ostavio bračnog druga, a nije ostavio nijednog potomka, dio ostavine koji bi mu pripao da je na­­dživio ostavite­­lja nas­­ljeđuje drugi rodite­­lj, a ako je i ovaj umro prije ostavite­­lja koji nije ostavio bračnog druga, ­­nje­govi potomci nas­­ljeđuju ono što bi pripalo i jednom i drugom rodite­­lju, kako je određeno u članku 12. ovoga Zakona.

Članak 14.

(1) Ostavite­­lja koji nije ostavio ni potomke, ni bračnog druga, ni rodite­­lje, niti su ovi ostavili nekog potomka, nas­­ljeđuju ­­nje­govi djedovi i bake.

(2) Jednu polovicu ostavine nas­­ljeđuju djed i baka s očeve strane, a drugu polovicu djed i baka s majčine strane.

Članak 15.

(1) Djed i baka iste loze nas­­ljeđuju na jednake dijelove.

(2) Ako je neki od ovih predaka jedne loze umro prije ostavite­­lja, dio ostavine koji bi mu pripao da je na­­dživio ostavite­­lja nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca, ­­nje­govi unuci i ­­nje­govi da­­lj­­nji potomci, po pravilima za slučaj kad ostavite­­lja nas­­ljeđuju ­­nje­gova djeca i ostali potomci.

(3) U svemu ostalome za nas­­ljedno pravo djeda i bake jedne loze i ­­njihovih potomaka vrijede pravila po kojima nas­­ljeđuju ostavite­­ljevi rodite­­lji i ­­njihovi potomci.

Članak 16.

Ako su djed i baka jedne loze umrli prije ostavite­­lja, a nisu ostavili nijednog potomka, dio ostavine koji bi im pripao da su na­­dživjeli ostavite­­lja nas­­ljeđuju djed i baka druge loze, ­­njihova djeca, ­­njihovi unuci i ­­njihovi da­­lj­­nji potomci, kako je određeno u članku 15. ovoga Zakona.

Članak 17.

(1) Ostavite­­lja koji nije ostavio ni potomke ni rodite­­lje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, ni djeda i baku, niti su ovi ostavili nekog potomka, nas­­ljeđuju ­­nje­govi pradjedovi i prabake.

(2) Jednu polovicu nas­­ljeđuju pradjedovi i prabake s očeve strane, a drugu polovicu nas­­ljeđuju pradjedovi i prabake s majčine strane.

Članak 18.

(1) Od dijela koji pripada ostavite­­ljevim pradjedovima i prabakama s očeve strane jednu polovicu nas­­ljeđuju na jednake dijelove rodite­­lji ­­nje­gova djeda po ocu, a drugu polovicu rodite­­lji ­­nje­gove bake po ocu.

(2) I pradjedovi i prabake s majčine strane nas­­ljeđuju na način određen u stavku 1. ovoga članka dio koji im pripada.

(3) Ako nema koga od tih predaka, dio koji bi mu pripao da je živ nas­­ljeđuje predak koji mu je bio bračni drug.

(4) Ako nema jednog para tih predaka, dijelove koji bi im pripali da su živi nas­­ljeđuje drugi par iste loze.

(5) Ako nema pradjedova i prabaka jedne loze, dio ostavine koji bi im pripao da su živi nas­­ljeđuju pradjedovi i prabake druge loze.

Članak 19.

Iza pradjedova i prabaka ostavite­­lja nas­­ljeđuju da­­lj­­nji ­­nje­govi predci, redom, po pravilima po kojima nas­­ljeđuju ­­nje­govi pradjedovi i ­­nje­gove prabake.

Članak 20.

(1) Ostavite­­ljeve nekretnine i s ­­njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad na čijem se području nalaze.

(2) Pokretnine i s ­­njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavite­­lj u trenutku smrti imao prebivalište na području Republike Hrvatske.

(3) Ako ostavite­­lj u trenutku smrti nije imao prebivalište na području Republike Hrvatske, a imao je boravište, pokretnine i s ­­njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavite­­lj u trenutku smrti imao boravište na području Republike Hrvatske.

(4) Ako ostavite­­lj u trenutku smrti na području Republike Hrvatske nije imao ni prebivalište niti boravište, pokretnine i s ­­njima izjednačena prava prelaze na općinu, odnosno grad gdje je ostavite­­lj u trenutku smrti bio upisan u k­­njigu držav­­ljana Republike Hrvatske.

Članak 21.

Djeca rođena izvan braka i ­­njihovi potomci imaju ista nas­­ljedna prava kao i bračna djeca i ­­njihovi potomci.

Članak 22.

(1) Srodničkim posvoje­­njem međusobno stječu posvojite­­lj i ­­nje­govi srodnici s jedne strane, te posvojče i ­­nje­govi potomci s druge strane, pravo zakonskog nas­­ljeđiva­­nja.

(2) Srodničkim posvoje­­njem prestaje međusobno pravo zakonskog nas­­ljeđiva­­nja između posvojčeta i ­­nje­govih krvnih srodnika.

(3) Ako dijete posvoji maćeha ili očuh, ne prestaje nas­­ljedno pravo između posvojčeta i rodite­­lja koji je u braku s posvojite­­ljem, te krvnih srodnika tog rodite­­lja.

Članak 23.

(1) Rodite­­ljskim posvoje­­njem stječu međusobno posvojite­­lj i posvojče pravo zakonskog nas­­ljeđiva­­nja krvnih srodnika u ravnoj lozi, tako da posvojče i posvojčetovi potomci imaju prema posvojite­­lju nas­­ljedna prava kao da su posvojite­­ljeva djeca, odnosno da­­lj­­nji posvojite­­ljevi potomci, a posvojite­­lj i ­­nje­govi predci imaju prema posvojčetu i ­­nje­govim potomcima jednaka nas­­ljedna prava kao da je posvojite­­lj posvojčetu rodite­­lj, a posvojite­­ljevi predci da su posvojčetovi predci.

(2) Posvojče iz rodite­­ljskog posvoje­­nja i ­­nje­govi potomci ne nas­­ljeđuju na teme­­lju zakona posvojite­­ljeve pobočne srodnike, ­­nje­gova bračnog druga, a ni ­­nje­govu posvojčad koja su to na te­me­­lju rodite­­ljskog posvoje­­nja, kao ni potomke takve posvojčadi.

(3) Rodite­­ljskim posvoje­­njem prestaju međusobna prava nas­­ljeđiva­­nja posvojčeta i ­­nje­govih krvnih srodnika. Iznimno od toga, rodite­­ljskim se posvoje­­njem ne dira u nas­­ljedno pravo po­svoj­četa i ­­nje­govih potomaka prema posvojčetovu rodite­­lju koji je u braku s posvojite­­ljem, te krvnim srodnicima tog rodite­­lja.

Članak 24.

Posvojče i ­­nje­govi potomci ne mogu naslijediti posvojite­­lja ako je posvojite­­lj podnio zahtjev za prestanak posvoje­­nja, a nakon ­­nje­gove smrti, na zahtjev zainteresirane osobe nastavi se postupak pa se utvrdi opravdanost zahtjeva.

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola — nasljeđivanje

Službena objava — Narodne novine 92/2014

Članak 3.

(1) Neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola, koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom, ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka je udovoljavala pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva.

(2) Postojanje neformalnog životnog partnerstva dokazuje se na isti način i pod istim uvjetima kao i izvanbračna zajednica.

(3) U slučaju spora između partnera postojanje neformalnog životnog partnerstva dokazuje se pred nadležnim sudom.

Članak 4.

(1) Neformalno životno partnerstvo koje ispunjava pretpostavke iz članka 3. stavka 1. ovoga Zakona stvara osobne i imovinske učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona u području osobnih prava, odnosa vezanih uz djecu i imovinskih odnosa životnih partnera, osim članka 38. ovoga Zakona.

(2) Neformalno životno partnerstvo u području nasljeđivanja, poreznog sustava, mirovinskog osiguranja, sustava socijalne skrbi, obveznog zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, prava i obveza iz radnih odnosa, pristupa javnim i tržišnim uslugama te javnopravnog položaja stvara iste učinke, koji su posebnim propisima kojima se uređuju ta područja, priznati izvanbračnoj zajednici.

(3) Odredba iz stavka 1. ovog članka neće se primjenjivati na osobe koje su već u životnom partnerstvu ili u braku s trećom osobom.

Članak 55.

Na nasljeđivanje životnog partnera na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona kojima je uređeno pravo nasljeđivanja, pri čemu je životni partner u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim drugom, a djeca nad kojom ima partnersku skrb izjednačena s njegovom djecom.